Objave

Objavljeno

Osvrt na Zajednički podnesak organizacija civilnog društva i Izvještaj o vladavini prava Europske komisije u borbi protiv korupcije u Hrvatskoj

Korupcija je jedan od najvećih izazova s kojima se Hrvatska suočava na putu prema jačanju vladavine prava i demokratskih standarda. Istraživanja pokazuju visoku percepciju korupcije među građanima, što dodatno ističe potrebu za sveobuhvatnim reformama.

Borba protiv korupcije jedno je od ključnih područja reformi koje Hrvatska mora provesti kako bi unaprijedila vladavinu prava, osnažila povjerenje građana u institucije i osigurala stabilno društveno okruženje. Ova analiza usmjerena je na sintezu preporuka civilnog društva i zaključaka iz Izvješća o vladavini prava za Hrvatsku, s ciljem identificiranja ključnih područja djelovanja. Treba naglasiti da analiza Zajedničkog podneska organizacija civilnog društva i Izvješća o vladavini prava 2024. poglavlja za Hrvatsku otkriva kompleksne izazove i ograničenja koja usporavaju taj proces.

Institucionalni okvir: slabosti i ovisnost o političkoj volji

Prema istraživanju Eurobarometra iz svibnja 2023., opća percepcija korupcije pokazuje da 96% ispitanika vjeruje kako je problem korupcije raširen u zemlji (Zajednički podnesak). Institucionalni okvir borbe protiv korupcije u Hrvatskoj formalno je dobro uspostavljen, no njegova funkcionalnost često je ograničena nedostatkom resursa i političkih prioriteta. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, primjerice, ima zakonsku ovlast nadzora nad imovinskim karticama, ali zbog manjka kapaciteta uspijeva provesti tek dio redovnih provjera. Takva situacija omogućuje pojavu ozbiljnih slučajeva neprijavljenih prihoda, kao što je onaj ministra Grlića Radmana, bez odgovarajućih posljedica. „Kad je riječ o percepciji javnosti, organizacije civilnog društva smatraju da je politička gospodarska korupcija jedan od glavnih razloga zbog kojih hrvatska javnost ima negativnu predodžbu o borbi protiv korupcije“ (Informacije dobivene od zagrebačke Kuće ljudskih prava, Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo i GONG-a u okviru posjeta Hrvatskoj prema Izvješće o vladavini prava za 2024. Poglavlje za Hrvatsku,14).

S druge strane, USKOK i PNUSKOK, institucije zadužene za istraživanje i kažnjavanje/progon slučajeva korupcije, suočavaju se s kroničnim problemima nedovoljnog kadra i administrativne podrške kako navodi Izvješće o vladavini prava. Dok broj započetih istraga i podignutih optužnica ukazuje na napore u borbi protiv korupcije, učinak ostaje ograničen zbog dugotrajnih sudskih procesa i često neadekvatnih sankcija. Suradnja domaćih tijela s europskim institucijama poput OLAF-a i EPPO-a u Izvješću o vladavini prava za 2024. godinu prepoznata je kao solidna, no nedovoljno je razvijena kako bi pokrila kompleksne slučajeve korupcije povezane s trošenjem EU sredstava ili međunarodnim poslovanjem.

Zakonodavne reforme: djelomična rješenja i nedovoljna implementacija

Jedan od dobrih primjera zakonodavnih reformi je donošenje Zakona o lobiranju 2024. godine. Ovaj zakon prvi put regulira aktivnosti lobista i uvodi javni registar, čime se potencijalno povećava transparentnost odnosa između političkog i privatnog sektora. Međutim, podaci o sastancima i drugim aktivnostima lobista neće biti javno dostupni, što značajno smanjuje učinkovitost zakona. Isto tako, organizacije civilnog društva kritizirajući Zakon ukazuju na to da će pravila i procedure biti administrativno relativno zahtjevne za lobiste, ali znatno blaže prema političarima i državnim dužnosnicima.

Osim toga, unaprjeđenje zakonodavnog okvira vezano za kaznene postupke i USKOK, koji je ključan za učinkovitost pravosuđa, stagnira. Preporuke o reviziji Zakona o kaznenom postupku i Zakona o USKOK-u, sadržane i u Strategiji sprječavanja korupcije, nisu implementirane. Ministarstvo pravosuđa i uprave navelo je kao razlog druge prioritete, no dugoročno zanemarivanje ovih pitanja ima ozbiljne posljedice za učinkovitost pravosudnog sustava.

Iako Hrvatska bilježi određene pomake u jačanju zakona o sprječavanju korupcije, njihova primjena ostaje najveći izazov. Izvješće o vladavini prava jasno ukazuje na potrebu uspostavljanja jasnijih procedura i osiguravanja dovoljnog broja stručnjaka koji mogu provesti ove zakone u praksi.

Zaštita zviždača: ključna točka povjerenja javnosti

Zviždači igraju ključnu ulogu u razotkrivanju korupcije, no sustav njihove zaštite u Hrvatskoj je daleko od idealnog. Iako zakonodavni okvir predviđa emocionalnu podršku prijaviteljima nepravilnosti, organizacije civilnog društva navode da se iz dosadašnje prakse jasno je da se važnost i dostupnost besplatne pravne pomoći i psihosocijalne podrške kao odvojenih nužnih komponenti adekvatne zaštite zviždača nedovoljno prepoznaje. organizacije civilnog društva ističu da Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ne odgovara specifičnim potrebama zviždača, budući da pravo na besplatnu pravnu pomoć vrijedi samo pod općim uvjetima, dok je psihosocijalna podrška ograničena strogo postavljenim kriterijima za pružatelje usluga. Time zviždači ostaju bez sveobuhvatne zaštite, a organizacije koje bi im mogle pomoći često su preopterećene ili nedovoljno financirane.

Izvještaj o vladavini prava prepoznaje važnost zviždača i pohvaljuje zakonodavne pomake, poput edukacija za pravosuđe i povećanog broja prijava nepravilnosti. Međutim, stvarna učinkovitost sustava ostaje upitna zbog nedostatka resursa ključnih institucija i izostanka adekvatne podrške. organizacije civilnog društva dodatno upozoravaju na zakonske izmjene iz 2024. godine (tzv. Lex AP) koje kriminaliziraju curenje informacija iz istraga, što bi moglo obeshrabriti zviždače i medije.

Iako izvještaj naglašava formalne napretke, udruge ukazuju na razlike između zakonodavne ambicije i praktične stvarnosti. Samo temeljite reforme koje kombiniraju institucionalne inicijative i podršku civilnog društva mogu osigurati sustavnu i trajnu zaštitu zviždača te povećati povjerenje građana u borbu protiv korupcije. Bez adekvatne institucionalne podrške, zviždači su izloženi riziku od odmazde, što može obeshrabriti građane da prijavljuju korupciju.

Politička korupcija: simbol dubokog nepovjerenja

Politička korupcija u Hrvatskoj predstavlja ozbiljan problem koji snažno utječe na percepciju javnosti o učinkovitosti borbe protiv korupcije i smatra se ključnim problemom u Hrvatskoj. Prema istraživanju Eurobarometra, čak 92 % građana smatra korupciju široko rasprostranjenom, dok 60 % vjeruje da ona utječe na njihov svakodnevni život. Ovi podaci svrstavaju Hrvatsku među najkorumpiranije zemlje Europske unije u percepciji građana.

Organizacije civilnog društva posebno upozoravaju na političke pritiske koji ugrožavaju rad neovisnih tijela, čime se smanjuje njihov kapacitet za učinkovito djelovanje. Izvještaj o vladavini prava potvrđuje prisutnost političke korupcije, ali se fokusira na institucionalne i zakonodavne mjere koje bi trebale poboljšati transparentnost i odgovornost. Pozitivno se ocjenjuje napredak u donošenju zakona o lobiranju te jačanje kapaciteta za provjeru imovinskih kartica i sukoba interesa. Međutim, i dalje postoje manjkavosti, poput nedostatne primjene etičkih kodeksa i sporih procesa u pravosudnom sustavu. Afera INA i nepravilnosti u HEP-u dodatno su narušili povjerenje u političke institucije. Iako su institucije poput USKOK-a i PNUSKOK-a pokrenule istrage, dugotrajni procesi i povremeni politički pritisci otežavaju postizanje pravde.

Mediji i civilno društvo imaju ključnu ulogu u razotkrivanju slučajeva korupcije, no njihova sloboda i neovisnost često su ugroženi prijetnjama i zakonodavnim izmjenama koje kriminaliziraju curenje informacija.

Digitalizacija i transparentnost: neiskorišteni potencijali

Digitalizacija se često ističe kao alat za povećanje transparentnosti i smanjenje prostora za korupciju, no Hrvatska nije u potpunosti iskoristila njezin potencijal. Javni registar lobista mogao bi poslužiti kao primjer kako digitalizacija može unaprijediti transparentnost, no ograničena javna dostupnost podataka o lobističkim aktivnostima umanjuje učinak. Potrebno je uložiti dodatne napore u integraciju digitalnih sustava kako bi se omogućila veća dostupnost informacija i olakšalo praćenje javnih resursa. Organizacije civilnog društva i izvještaj o vladavini prava dijele pogled se da bi digitalizacija mogla značajno unaprijediti transparentnost javne uprave i smanjiti prostor za koruptivne radnje, ali upozoravaju na prepreke koje usporavaju taj proces.

Organizacije civilnog društva ukazuju na potrebu za širim uvođenjem digitalnih platformi koje bi omogućile transparentno praćenje javnih natječaja, imovinskih kartica i drugih ključnih podataka. Primjerice, iako su neki IT sustavi uvedeni, poput platforme za provjeru imovinskih kartica, njihov puni kapacitet nije iskorišten zbog nedostatka integracije s drugim državnim registrima i ograničenih resursa. Udruge naglašavaju kako su digitalni alati često nedovoljno prilagođeni potrebama građana i organizacija, što dodatno otežava njihovu učinkovitost.

Izvještaj o vladavini prava priznaje važnost digitalizacije i pohvaljuje određene pomake, poput uvođenja sustava e-Žalbi i centraliziranog informacijskog sustava u zdravstvu. Ti koraci ubrzali su neke administrativne procese i povećali nadzor, no učinak je i dalje ograničen. U izvještaju se navodi kako javna uprava često nema dovoljno kapaciteta za provedbu složenijih digitalnih rješenja, dok otpor unutar sustava usporava napredak.

Glavni problem ostaje u nedovoljnoj transparentnosti. Iako digitalni alati omogućuju prikupljanje i dijeljenje podataka, mnoge informacije ostaju nepristupačne javnosti. Unatoč određenom napretku, digitalizacija u Hrvatskoj još nije dosegnula razinu koja bi omogućila suštinsku promjenu u borbi protiv korupcije. Potrebno je uložiti više napora u integraciju digitalnih sustava, osigurati njihovu pristupačnost i povećati transparentnost javnih podataka.

Preporuke i zaključak

U Hrvatskoj, unatoč određenim pomacima, korupcija i dalje predstavlja ozbiljnu prepreku razvoju pravednog i transparentnog društva. Sljedeće preporuke temelje se na analizi zajedničkog podneska organizacija civilnog društva i Izvještaja o vladavini prava Europske komisije:

  1. Osigurati veće resurse ključnim institucijama poput USKOK-a i Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, uključujući povećanje broja zaposlenih i bolje financiranje.
  2. Poboljšati zakonodavni okvir revizijom Zakona o kaznenom postupku i Zakona o USKOK-u te osigurati brže procesuiranje slučajeva korupcije.
  3. Unaprijediti zaštitu zviždača kroz osiguravanje besplatne pravne pomoći neovisno o imovinskom cenzusu te provođenje edukacija i kampanja s ciljem podizanja svijesti prijavitelja i poslodavaca 
  4. Osigurati transparentnost lobističkih aktivnosti tako što će se svi sastanci i aktivnosti lobista javno bilježiti u registru.
  5. Povećati kazne za korupciju na visokoj razini kako bi se osigurala stvarna odvraćajuća uloga zakona.

Bez sustavnih reformi, korupcija će i dalje biti duboko ukorijenjena u politički i društveni sustav Hrvatske. Snažna politička volja i uključivanje svih dionika, od institucija do građana, ključni su za ostvarenje promjena koje će osigurati povjerenje i prosperitet.

Za Centar Miko Tripalo napisala Tajana Božić.

Literatura

commission.europa.eu (2024) RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE: Izvješće o vladavini prava za 2024. https://commission.europa.eu/publications/2024-rule-law-report-communication-and-country-chapters_hr 

tripalo.hr (2024) Doprinos neformalne koalicije organizacija civilnog društva Izvještaju o vladavini prava i prateće preporuke. https://tripalo.hr/doprinos-neformalne-koalicije-organizacija-civilnog-drustva-izvjestaju-o-vladavini-prava-i-pratece-preporuke/

Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Objavljeno

Izvještaj Mladi i korupcija

Izvještaj je dio projekta Osnaživanje budućih generacija za borbu protiv korupcije, koji ima za cilj razvijanje antikorupcijskih stavova mladih i jačanje njihovih sposobnosti za prepoznavanje koruptivnog ponašanja kako bi se oni osnažili u borbi protiv korupcije podizanjem svijesti o tom fenomenu prije ulaska u radnu snagu. U suradnji s OCD-ima koje se bave mladima, rad s mladima na izgradnji svijesti o korupciji i integritetu ključan je kako bi oni kao budući aktivni građani Hrvatske i EU-a i akteri u javnom i privatnom sektoru izgrađivali zdravije i pravednije društvo.

Projekt podupire Netherlands Helsinki Committee u sklopu Catalyst of Change programa.

U nastavku možete preuzeti izvještaj:

Korupcija-i-mladi_novi-sadrzaj_FINAL_2Preuzmi
Prilog-1.-Anketni-upitnik_Mladi-i-korupcijaPreuzmi
Prilog-2.-Rezultati-anketePreuzmi

Objavljeno

Skup BUDUĆNOST BORBE PROTIV KORUPCIJE U RH: IZVJEŠTAJ O VLADAVINI PRAVA?

Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo i Kuća ljudskih prava u Zagrebu, u suradnji s Predstavništvom Europske komisije održali su u četvrtak 21. studenog, u Kući Europe skup Budućnost borbe protiv korupcije u RH: Izvještaj o vladavini prava?.

U prvom dijelu skupa predstavljeni su rezultati ankete o stavovima mladih prema korupciji provedene u sklopu projekta Osnaživanje budućih generacija za borbu protiv korupcije koji provodi Centar Miko Tripalo uz potporu Netherlands Helsinki Committee. 

Na okruglom stolu u drugom dijelu skupa panelisti i panelistice su se osvrnuli na nalaze istraživanja i preporuke Izvještaja o vladavini prava Europske komisije te su govorili o prilikama za unapređenje i jačanje anti-korupcijskih inicijativa u RH.

Skup je i dio projekta Jačanje kapaciteta civilnoga društva za zaštitu i unapređivanje vladavine prava u Hrvatskoj koji provode Centar Miko Tripalo i Kuća ljudskih prava u Zagrebu, uz potporu Europske komisije – program Impact4Values.

U nastavku možete preuzeti materijale sa skupa:

Program_21_11-2Preuzmi
Rezultati-ankete-525-odgovoraPreuzmi
CMT_PPT_Korupcija_finaLPreuzmi

Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Objavljeno

Usporedba i kratak osvrt na poglavlje o medijima u Zajedničkom podnesku organizacija civilnog društva i u Izvještaju o vladavini prava Europske komisije

Usporedba i kratak osvrt na poglavlje o medijima u Zajedničkom podnesku organizacija civilnog društva za Izvještaj o vladavini prava i u Izvještaju o vladavini prava za 2024. godinu Europske komisije

Neformalna koalicija od trinaest organizacija civilnog društva u Hrvatskoj pripremila je u 2024. godini doprinos u obliku Zajedničkog podneska ovogodišnjem Izvješću Europske komisije o vladavini prava, kao i prateće preporuke. Već na samom početku Zajedničkog podneska u poglavlju o medijima jasno je što najviše brine organizacije civilnog društva (OCD), pogotovo Hrvatsko novinarsko društvo.
OCD-i u prvim redovima poglavlja o medijima ističu svoju zabrinutost radnim nacrtom novog Zakona o medijima i izmjenama Kaznenog zakona iz ožujka 2024. godine. HND ističe kako je čl. 307.a Kaznenog zakona problematičan i vide ga kao direktni napad na novinarsku profesiju i javni interes. Navode da je razlog za njegovo uvođenje pokušaj „prikrivanja kaznenih postupaka protiv visokih državnih dužnosnika od javnosti“.
Vezano uz gore spomenuti novo najavljeni zakonski okvir, ističe se da su početkom 2024. dodatno revidirane izmjene Kaznenog zakona kako bi se novinari i objave od javnog interesa izričito isključili iz područja primjene. Ipak napominje se u Izvještaju da su predstavnici novinara nastavili kritizirati vladu zbog posljedica koje bi nove izmjene mogle imati po profesiju.


Na ovu temu se u Izvještaju o vladavini prava Europske komisije objašnjava motivacija Vlade RH koja je smatrala da su ove zakonske promjene potrebne kako bi se spriječilo „curenje podataka iz istraga tijekom prethodnih postupaka koji nisu otvoreni za javnost“, ali dalje navode da „postoji zabrinutost da bi predložene promjene mogle utjecati na istraživačko novinarstvo i općenito na slobodu medijskog izvještavanja o važnim pitanjima od javnog interesa, kao što su slučajevi korupcije“. Istovremeno, posljednji slučaj u kojem su bivši šef javnog poduzeća Hrvatske ceste, te HDZ-ov zastupnik u Saboru podnijeli ostavke netom prije nego što su uhićeni zbog korupcije otvara brojna pitanja o puno opasnijem curenju informacija iz istraga prema osobama koje su predmet istražnih radnji.
U svom Podnesku, za razliku od Europske komisije, civilni sektor ističe i to da se u brojnim situacijama, kada bi informacija trebala biti javna u okviru Zakona o pravu na pristup informacijama, državni i lokalni dužnosnici suzdržavaju od objave istih, odugovlače proces odbijanjem pristupa, žalbama na rješenja i slanjem nepotpunih odgovora. U nastavku ističu i neobjavljivanje sudskih odluka kao i neusklađenost sudova u praksi davanja podataka o sudskim odlukama. Na ovu temu se Izvještaj Europske komisije ne referira.
Što se tiče neovisnih vijeća, u Podnesku civilnog sektora ističe se kako novim Zakonom o elektroničkim medijima nije uvjetovano da novinari, kao predstavnici struke, trebaju biti u članstvu Vijeća za elektroničke medije. O ovoj problematici Izvještaj Komisije ne govori eksplicitno. Spominje se da dionici sumnjaju u političku neovisnost Vijeća za elektroničke medije jer se njegovi članovi imenuju na prijedlog Vlade RH običnom natpolovičnom većinom u Saboru. Ipak, piše da novinarska udruženja već dugo pozivaju na jačanje neovisnosti Agencije i Vijeća na način da članove Vijeća predlaže saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije dvotrećinskom većinom svih članova Odbora. Ističu i zabrinutost prema tendencijama da se legalizira cenzura kroz radni nacrt Zakona o medijima.


Kada je riječ o vlasništvu nad medijima, organizacije civilnog društva ističu da je prihvaćen Nacionalni plan razvoja kulture i medija koji konačno predviđa izradu online platforme s podacima o medijskom vlasništvu. Ipak, u Podnesku se naglašava da prije tog treba revidirati postojanje tajnih društava čije je stvaranje omogućeno Zakonom o trgovačkim društvima. Ovaj dio Izvještaj Europske komisije ne spominje, a ne spominje ni činjenicu da je Faktografovo istraživanje pokazalo da postoji 11 različitih evidencija o vlasništvu nad medijima. Izvještaj Komisije navodi u ovom dijelu da se Vlada obvezala uspostaviti informacijski sustav za objavljivanje informacija o vlasništvu nad svim vrstama medija u jedinstvenom registru.
Što se oglašavanja tiče, Podnesak civilnog sektora kritizira netransparentnost i tajnovitost odluka o oglašavanju. Spominju aferu iz prosinca 2023. koja je dovela do smjene ministra gospodarstva Davora Filipovića. Ističe se da se ovime pokazalo kako su mediji često „taoci državnih fondova“. Podnesak navodi da je u tijeku zagovaranje osnivanja nacionalnog fonda za novinarstvo koji bi javno i transparentno financirao medije po pravilima struke. Europski Izvještaj o vladavini prava podcrtava činjenicu da, iako je zakonom propisano da se sredstva dodjeljuju na temelju javnog poziva u kojem se moraju navesti relevantni kriteriji, nisu propisani ni ti kriteriji ni bilo kakve zaštitne mjere. Ipak, spominje i to, da su neke općine na prijedlog predstavnika novinara uvele dobru praksu za zaštitu objektivnosti i transparentnosti postupaka javne nabave, ali Vlada po istom pitanju nije poduzela nikakve mjere. Zaključuju da zadnjih godina nije ostvaren nikakav napredak u provedbi te preporuke.
Civilni je sektor još više zabrinut situacijom na lokalnoj razini. Naglašavaju da je većina lokalnih medija pretvorena u pomoćne PR alate, koji ne kritiziraju lokalnu vlast i ne pružaju neovisne informacije. Navode i istraživanje Ivanke Tome koje je pokazalo da su za najveći broj elektroničkih medija najvažniji izvor prihoda jedinice lokalne samouprave, s udjelom od 40 do više od 80 posto u proračunu medija. Ovdje Izvještaj Europske komisije samo kratko navodi da dionici često ukazuju na bliske veze između lokalnih vlasti i lokalnih medija, kao i na nedostatak neovisnog i kritičkog izvještavanja na lokalnoj razini zbog velike ovisnosti tih medija o sredstvima za državno oglašavanje.


Kad je riječ o HRT-u, europski Izvještaj o vladavini prava navodi da postoje sumnje u političku neovisnost jer aktualni okvir daje saborskoj većini velik utjecaj na javnu radioteleviziju. Navode i to da je interna revizija HRT-a iz 2023. pokazala velike nepravilnosti u njegovu poslovanju s vanjskim pružateljem usluga, što je dovelo u pitanje sposobnost i odgovornost uprave.
Što se tiče suradnje novinara s policijom, civilni sektor ističe problem nedostatka javno dostupne evidencije incidenata u vezi s osobama koje obavljaju novinarsku djelatnost. Jedina javno dostupna evidencija je ona koju vodi HND u okviru projekta Sigurni novinari na portalu safejournalists.net. I Podnesak civilnog društva i Izvještaja o vladavini prava ističu kako su nadležna tijela i predstavnici novinara sklopili Sporazum o suradnji kako bi se sigurnost novinara poboljšala. Europski izvještaj dodaje i da predstavnici novinara smatraju da policijska tijela općenito primjereno reagiraju u slučajevima napada na novinare ili prijetnji novinarima.
Kada je riječ o SLAPP-u, Podnesak civilnog društva podsjeća da je Ministarstvo kulture i medija osnovalo radnu skupinu koja se bavi problemom SLAPP-a. No ističu da u Hrvatskoj i dalje ne postoji službena definicija SLAPP-a, a ni sudovi ne razdvajaju niti klasificiraju takve tužbe. Podnesak OCD-a i Izvještaj Komisije spominju nepostojanje bilo kakvih ograničenja potencijalnih građanskopravnih odšteta za klevetu, što također pridonosi rizicima s kojima se suočavaju novinari. Spomenuvši sve ovo, europski izvještaj zaključuje da je u ovom području postignut samo ograničen napredak u provedbi preporuke iz Izvješća o vladavini prava za 2023. Dio koji europski Izvještaj nije spomenuo jesu podaci o napadima na novinare u 2023. koje je Podnesak detaljno opisao.
Izvještaj o vladavini prava Europske komisije uglavnom je spomenuo ključne probleme koje je civilno društvo istaknulo, međutim Podnesak civilnog društva je u mnogočemu detaljniji i kritičniji, a preporuke su mnogo konkretnije. U Podnesku civilnog društva naglasak je stavljen na zabrinutost novinarske profesije oko mogućnosti cenzure i većih pritisaka, kao i sve veće ovisnosti lokalnih medija i novinara o lokalnim ili regionalnim vlastima. Europska komisija se u ovom izvještaju nije toliko fokusirala na te dvije teme, dok je nešto više pažnje posvećeno objašnjavanju zakonskih promjena.


U svjetlu objave Izvještaja, u ponedjeljak, 30. rujna, u zgradi Hrvatskog novinarskog društva, održan je skup SLAPP i medijske slobode – izvještaj o vladavini prava u kojem su se sudionici osvrnuli, između ostalog, i na teme iz poglavlja o medijima iz Izvještaja o vladavini prava.
Predstavnici Centra Miko Tripalo predstavili su rezultate istraživanja o strateškim tužbama protiv javne participacije (SLAPP) i istaknuli kao jedan od problema hrvatskog pravosuđa u ovom području činjenicu da hrvatski pravni sustav nema definiciju SLAPP-a. Isto tako, sudska praksa u ovom području je još uvijek neujednačena – presude se razlikuju u odnosu na to pozivaju li se sudovi na presude Europskog suda za ljudska prava. Postupci u prosjeku traju 1326 dana (44 mjeseca). Također, na kraju izlaganja izneseni su prijedlozi i preporuke, između ostalih i da se nakon svih završenih predmeta presude moraju odmah objaviti na sudskim web stranicama, a sažetak presude treba biti medijski dostupan. Same presude bi trebale biti sustavno praćene od strane civilnog društva.
Na okruglom stolu, iz Ministarstva pravosuđa i uprave istaknuli su želju da se pitanje anti-SLAPP direktive riješi kvalitetno u suradnji s Ministarstvom kulture i medija. Iz Ministarstva kulture i medija najavljeno je i donošenje novog Zakona o medijima do svibnja 2026. godine, a do tada će ministarstvo napraviti i brošuru namijenjenu sucima za brzo prepoznavanje SLAPP-ova.
Kao jedan od ključnih problema ponovo je detektirana nedosljedna praksa hrvatskih sudova, kao i regionalna neravnoteža koja postoji u ovom području jer u nekim regijama sudovi pokazuju veće razumijevanje za SLAPP tužbe. Također, svjedočimo mnogim situacijama u kojima i viši i niži sudovi citiraju odluke Europskog suda za ljudska prava, ali ih u odluci krivo primijene. Iz ureda pravobraniteljice ukazano je na sveprisutne verbalne i fizičke napade te da je sve više SLAPP tužbi usmjerenih na ekološke udruge i „zviždače“ iako je u 2022. izglasan i drugi zakon o istima.


Organizacije civilnog društva istaknule su da se zalažu za de-kriminalizaciju uvrede i za što kvalitetnije transponiranje Anti-SLAPP Direktive u hrvatsko zakonodavstvo na način koji bi učinkovito zaštitio mete SLAPP-a i istovremeno služio odvraćanju SLAPP tužitelja od zlouporabe pravosudnog sustava s ciljem ušutkivanja kritičkih glasova. Sudionici su se složili da je ključno rano prepoznavanje SLAPP-a (čim je jasno da je u pitanju tužitelj s pozicije moći), a sa strane Pravosudne akademije najavljen je i novi niz radionica organizirati u 2025. godini. Za kraj skupa zaključeno je da građani moraju imati pravo na pravodobnu i točnu informaciju jer su mediji javno dobro, a zastrašivanje i nametanje cenzure za cilj imaju samo jedno – odvraćanje od onog primarnog zadatka novinarske struke.

Za Centar Miko Tripalo napisao Domagoj Zubović, uredile Melisa Skender (HND) i Martina Refi Homolak (Kuća ljudskih prava).

Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Objavljeno

Skup SLAPP I MEDIJSKE SLOBODE: IZVJEŠTAJ O VLADAVINI PRAVA

Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo u suradnji s Kućom ljudskih prava u Zagrebu i Hrvatskim novinarskim društvom održao je u ponedjeljak 30. rujna u Novinarskom domu u Zagrebu skup SLAPP i medijske slobode: Izvještaj o vladavini prava.

Skup je raspravljao o stanju medijskih sloboda u Hrvatskoj s naglaskom na SLAPP tužbe i diskutirao o trećem stupu novog Izvještaja o vladavini prava Europske komisije (medijski pluralizam i slobode) s relevantnim dionicima.

Skup se sastojao od dva dijela. U prvom dijelu predstavljeni su rezultati projekta Borba protiv SLAPP-a u Hrvatskoj koje provode Centar Miko Tripalo i Hrvatsko novinarsko društvo uz potporu britanske Justice for Journalists Foundation. 

Nakon predstavljanja rezultata, na okruglom stolu u drugom djelu skupa relevantni stručnjaci osvrnuli su se na nalaze i preporuke najnovijeg Izvještaja o vladavini prava Europske komisije te su govorili o prilikama za unaprjeđenje i jačanje medijskih sloboda u RH.

Skup je dio projekta Jačanje kapaciteta civilnoga društva za zaštitu i unapređivanje vladavine prava u Hrvatskoj koji provode Centar Miko Tripalo i Kuća ljudskih prava u Zagrebu.

Program i materijale sa skupa možete preuzeti na dolje navedenoj poveznici.

Agenda_30_09-2Preuzmi
Predstavljanje-rezultata-istrazivanja-o-SLAPP-u-u-RH-Ivana-ZeljkoPreuzmi
Neven-Mates_30.09.2024Preuzmi
Objavljeno

Strateške tužbe protiv javne participacije (SLAPP) u Republici Hrvatskoj

Dokument u nastavku je izvještaj o istraživanju koje je proveo Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo (CMT), na temu SLAPP tužbi protiv medija (Strategic Lawsuits against public participations, na hrvatskom jeziku – strateške tužbe protiv javne participacije).

Izvještaj je napravljen u sklopu projekta Fighting SLAPP in Croatian koji su proveli Centar Miko Tripalo i Hrvatsko novinarsko društvo (HND). Projekt je proveden uz financijsku potporu britanske organizacije Justice for Journalists Foundation (https://jfj.fund/)te u suradnji s međunarodnom organizacijom Coalition against SLAPP in Europe (CASE, https://www.the-case.eu/).  

Važnost istraživanja SLAPP-a temelji se na činjenici da se takve tužbe nerijetko koriste kao sredstvo zastrašivanja i sprječavanja pojedinaca i/ili organizacija koji izvještavaju i informiraju javnost o temama od opravdanog i javnog interesa. Zaštita pojedinaca i/ili organizacija od SLAPP-a predstavlja zato zaštitu prava na slobodu izražavanja koje je zajamčeno nacionalnim, Ustavnim, kao i međunarodnim pravnim propisima.

Cilj ovog istraživanja bilo je prikupljanje podataka te analiza sudskih odluka u parničnim i kaznenim postupcima koji su se u Republici Hrvatskoj vodili protiv nakladnika, urednika i novinara (ukratko medija) zbog javno objavljenih tekstova i priloga. Studija identificira SLAPP indikatore te analizira najvažnije osobine mogućih SLAPP predmeta.

U nastavku možete preuzeti Izvještaj:

SLAPP-Izvjestaj_finalPreuzmi
SLAPP-izvjestaj-Prilog-1-Statisticka-obrada-podataka-1Preuzmi
SLAPP-izvjestaj-Prilog-2-–-Analiza-odabranog-broja-predmeta-s-dva-ili-vise-SLAPP-indikatora-1-1Preuzmi
SLAPP-izvjestaj-Prilog-3-–-Zahtjev-za-pristup-informacijama-Vrhovnom-sudu-Republike-Hrvatske-odgovor-Vrhovnog-suda-Republike-Hrvatske-zalba-Povjereniku-za-informiranje-1-1Preuzmi
Objavljeno

Komentar profesora Alana Uzelca na Izvještaj o vladavini prava za 2024. (poglavlje pravosuđe) za skup “Stanje u hrvatskom pravosuđu: Izvještaj o vladavini prava – kako dalje?”

Izvještaj Komisije EU o vladavini prava – 2024

Skup STANJE U HRVATSKOM PRAVOSUĐU: IZVJEŠTAJ O VLADAVINI PRAVA-KAKO DALJE? 10. rujna 2024.

Komentar prof. dr. sc. Alana Uzelca

  1. Opći komentar

Izvršna direktorica GONG-a Oriana Ivković Novokmet opisala je ovaj izvještaj Europske komisije u intervjuu koji je objavljen pod naslovom „Komisija ocjenjuje Hrvatsku kroz ružičaste naočale”.

Iz perspektive tema koje pratim, ne bih ulazio u boju naočala, no sigurno je da optika ovoga izvještaja ne odgovara optici koja bi proizlazila iz zaključaka moga znanstvenog i stručnog rada.

Mnogo važnije, čini se da postoji sve veći raskorak između zaključaka i perspektive Europske komisije, i intuitivnih ocjena onih koji bi u konačnici trebali biti najvažniji, a to su korisnici pravosudnog sustava: građani Hrvatske i domaći gospodarski subjekti.

Za njih i dalje vrijedi ocjena da je pravosuđe, a i vladavina prava u cjelini, jedna od najkritičnijih točaka u društvu te je stoga i javno povjerenje u pravosuđe ponovo najniže u Europi. Među općom populacijom vlada manje povjerenje u pravosuđe negoli u Slovačkoj, Poljskoj i Bugarskoj; zanimljivo je da smo na indeksu percepcije neovisnosti jedino porasli u ocjeni trgovačkih društava, jer smo tu blago iznad Bugarske i Poljske. No, kako je Hrvatska na posljednjem mjestu po indeksu percepcije neovisnosti pravosuđa kontinuirano u posljednjih 10 godina od kada postoji  Scoreboard (i hrvatsko članstvo u EU), to je svakako znak za ozbiljnu zabrinutost.

Citiram EU Scoreboard 2024: „A high level of perceived independence of the judiciary is vital for the trust which justice in a society governed by the rule of law must inspire in individuals.”

Na toj pozadini, čini se da je pri ocjenama Hrvatske Izvješće o stanju vladavine prava zauzelo hegelijanski pristup, pristup koji – ako se činjenice ne slažu s očekivanjima, kaže: tim gore po činjenice. Ili, ako ćemo se držati teorije naočala, treba staviti na oči neprozirne crne naočale i samo slušati službene izvore tijekom posjeta i misija koje su u bitnome reducirane na recepciju selekcije tzv. činjenica koje prezentiraju državna ministarstva.

Kako pokazuje diskusija, stajalište nevladinih udruga i nepristranih promatrača, pa čak i akademske zajednice, sasvim je drugačije od intonacije izvještaja koji stvara dojam da je stanje vrlo dobro, jer obiluje izrazima kao što su: significant progress, ili some progress. Ako se pogleda sažetak (abstract), on počinje i naglašava samo teme koje su važne interno, za pripadnike pravosudnih profesija: povećanje plaća, uklanjanje sigurnosnih provjera te poboljšanje elektroničke komunikacije.

Za stvarno objektivno ocjenjivanje stanja vladavine prava, svaki bi abstract, naprotiv, trebao započeti konstatacijom da hrvatski građani imaju najmanje povjerenje u pravosuđe u Europskoj uniji (umjesto spominjanja da je taj postotak narastao s 22 na 23 posto – iako je manji od 24 posto u 2020), kao i da je trajanje postupka najduže, a broj zaostalih predmeta najviši u Europskoj uniji. Nota bene, rečenicu da je „backlog of litigious and commercial cases largest in the EU“ naći ćemo na str. 10-11 izvješća, ali je nećemo naći u sažetcima i preporukama, kao da je to minoran problem koji će se riješiti sam od sebe.

Istakao bih i tri metodološka problema.

Prvo, i dalje se podaci o trajanju postupaka (istina – kako se kaže – najduljem u EU) prikupljaju na temelju slijepe vjere u točnost prezentiranih službenih podataka (vidi fn. 56). No, uvid u te podatke pokazuje da oni ne prezentiraju adekvatno stvarno trajanje postupaka, koje je i veće od iskazanih 1.334 dana za trgovačke sporove i 764 dana za građanske parnice. Istraživanje stvarnih prosjeka, provedeno za potrebe doktorata Juraja Brozovića, pokazalo je da se stvarno prosječno vrijeme kreće od tri do pet godina za sve predmete u kojima se provodi kontradiktorni postupak, dakle prosječno trajanje je bitno dulje od ovih podataka.

Drugi problem slijedi iz prvoga. Naime, čini se da Komisija i građansko društvo u Hrvatskoj žive u dva odvojena svijeta. Naime, podaci koje Komisija dobiva iz službenih izvora velikim dijelom nisu javni i dostupni neovisnoj provjeri. Mi ne znamo po kojoj su metodologiji prikupljeni pojedini podaci, niti su oni javno manifestirani na internetskim stranicama prije no što su uklopljeni u Izvještaj Komisije. Smatram da bi se tijekom službenih posjeta trebalo značajno veću pozornost pridati neovisnoj provjeri integriteta i metodologije podataka te reprezentativnosti prikupljenih informacija i podataka.

Treći problem je sve snažnije oslanjanje ocjena iz Izvješća Komisije na ispunjavanje kriterija (milestones, targets and investments)  iz Nacionalnog plana obnove i otpornosti. U više sam navrata isticao da je dio NPOO-a koji se odnosi na pravosuđe najlošiji dio toga dokumenta, što je proizvod načina na koji je NPOO bio sastavljan, uz velika kašnjenja uzrokovana institucionalnim vakuumom između dvije vlade i drugim razlozima, tako da bi, danas, s vremenskom distancom, bilo potrebno priznati da je NPOO za pravosuđe zapravo vrlo slab, nedovoljan i nereprezentativan instrument za stvarne potrebe razvoja vladavine prava. Ako je Europska unija stvarno ozbiljna organizacija koja se brine za to da Europa bude područje pravde, slobode i sigurnosti, ona bi to trebala shvatiti i priznati, te u ovim izvješćima koristiti kvalitetnije instrumente za svoje ocjene.

2. Komentar na pojedine teme

Toliko o općim pitanjima, a sada samo nekoliko opservacija na pojedine teme uočene u Izvješću.

  • Objava sudskih presuda

Izvješće ocjenjuje uglavnom pozitivnim planove da se poveća krug presuda koje su dostupne javnosti te samo spominje ZID ZS-a koje predviđaju objavljivanje svih presuda uz prethodnu anonimizaciju.

Propušta se, međutim, uvidjeti da su odredbe ZID ZS-a već kao normativna podloga nedostatne za pravu transparentnost sudske prakse. Opća anonimizacija svih odluka problematična je iz više razloga. Objava svih presuda ne uključuje i obvezu objave važnih procesnih odluka, a nema ni standarda o prihvatljivom vremenu objave, kvalitetnim tražilicama i indeksaciji, poveznicama i drugim instrumentima koji bi sustav stvarno učinili transparentnim (npr. kao kod ESLJP-a – HUDOC). Sustav za anonimizaciju razvija se onako kako i priliči njegovom imenu: anonimno – ne zna se opseg i temeljne metode razlučivanja onoga što je stvarno osobni podatak, a kamo li vodi li se računa o tome da se pod krinkom anonimizacije nerazmjerno ne ograniči publicitet, razumljivost i transparentnost judikata. OSCE je nedavno kritizirao namjeru BiH da se anonimiziraju presude koje se odnose na ratne zločine, no Europska komisija problemu anonimizacije u Hrvatskoj u kontekstu potrebe transparentnosti sudskih postupaka nije posvetila ni slova.

  • Snimanje sudskih rasprava

O tome je navedeno samo da se za uvođenje snimanja rasprava priprema javna nabava. Međutim, riječ je o mjeri koja je bila dio izmjena i dopuna ZPP-a iz 2022. godine, a radi čije se provedbe nije do sada učinilo gotovo ništa. Na primjer, u Pravosudnoj akademiji nema nikakvih priprema za aktivne suce, dapače, prijedlozi koji su nudili radionice na tu temu do sada su bili odbijani. Ako se u dvije godine nije moglo niti raspisati javnu nabavu, zacijelo je za to bilo razloga – a razlog koji se nameće jest da se nije ni željeno ništa učiniti. Da se ovu mjeru iskreno željelo provesti, onda bi i prije javne nabave trebalo obaviti mnogo pripremnog rada, razgovora i konzultacija, a sve to bilo je izostalo. Tako da je vrlo malo vjerojatno da se u stvarnom, a ne u imaginarnom univerzumu Izvješća, sudske rasprava neće početi snimati još najmanje tri godine, a možda i duže (volio bih da sam u krivu).

  • Okvirna mjerila (fn. 61)

U bilješci 61 usputno se spominje da je Komisija ocijenila zadovoljavajućim donošenje novih okvirnih mjerila kao kriterija za isplatu bespovratnih sredstava. Centar MT je imao nedavno raspravu o okvirnim mjerilima i upozorio na mnoge njihove negativne učinke. Još važnije, provedeno je istraživanje u kojem je velika većina sudaca također negativnim ocijenila okvirna mjerila i njihovu provedbu. O svemu tome nema uopće traga u Izvješću.

  • Vanjski angažmani sudaca

Vrlo važna tema, kojoj je CMT također bio posvetio pozornost, bila je tema vanjskih angažmana sudaca. Dapače, u odnosu na tu temu i predsjednik VS proveo je sumarno istraživanje o stanju u Europi te dao više preporuka. One su bile vrlo obuhvatne, a podržalo ih se i u stručnoj diskusiji koja je bila vođena. Na kraju, prihvaćen je tek minorni amandman Zakona o sudovima (izmjene čl. 91.) koji je zabranio sucima rad u sudovima časti i disciplinskim tijelima sportskih organizacija. Preciznije, „sudac ne smije voditi stegovne postupke pri tijelima strukovnih komora i udruga”, te “sudac ne smije sudjelovati u radu sudova časti u postupcima u kojima se utvrđuju povrede dobrih poslovnih običaja.” To je vrlo daleko od inicijalnih nastojanja, no ni o tome nema u Izvješću ni riječi.

  • Zakon o dostavi sudskih pismena

U istoj fusnoti spominje se i Zakon o dostavi sudskih  pismena koji je donesen u ožujku ove godine. I opet izostaje bilo kakva analiza, osim ponavljanja tvrdnje da je taj zakon donesen radi ubrzanja i pojednostavljivanja postupka. Međutim, da se barem elementarno informiralo, utvrdilo bi se da je riječ o nedovršenom i nedorađenom projektu koji je, umjesto poboljšanja, stvorio svojevrsno Potemkinovo selo. To mogu tvrditi kao sudionik radne skupine koja je trebala na tome projektu raditi, i koja je krenula od početnih postavki da je potrebno zaista modernizirati i unificirati pravila dostave. No, kako se pokazalo da je za to potrebno više rada i truda, na kraju je donesen kostur koji se sastoji od nekoliko pravila, ne previše inovativnih i korisnih, koja su odmah i stavljena izvan snage, jer se do daljnjega, tj. do „usklađivanja“ procesnih propisa i dalje primjenjuju pravila tih propisa. Dakle, upravo ono što se trebalo učiniti, unificirati pravila jednim aktom, nije se dogodilo.

Bilo bi toga još dosta, a posebno bi bilo vrijedno vidjeti što nije našlo mjesta u izvješću, a trebalo je. No, u svjetlu ograničenog vremena ovdje ću se zaustaviti.

Objavljeno

Skup STANJE U HRVATSKOM PRAVOSUĐU: IZVJEŠTAJ O VLADAVINI PRAVA-KAKO DALJE?

Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo i Kuća ljudskih prava u Zagrebu, u suradnji s Predstavništvom Europske komisije održao je skup Stanje u hrvatskom pravosuđu: Izvještaj o vladavini prava – kako dalje?, u utorak, 10. rujna 2024. godine u Kući Europe, Ul. Augusta Cesarca 4, u Zagrebu.  

Skup se sastojao od dva dijela. U prvom djelu predstavljeni su rezultati istraživanja javnog mišljenja o sudskom sustavu koje je na reprezentativnom uzorku proveo Ipsos po narudžbi Centra Miko Tripalo. Nakon predstavljanja rezultata, na okruglom stolu u drugom djelu ugledni stručnjaci osvrnuli su se na nalaze i preporuke najnovijeg Izvještaja o vladavini prava Europske komisije te na prilike za unaprjeđenje i jačanje vladavine prava u RH.

Skup je dio projekta Jačanje kapaciteta civilnoga društva za zaštitu i unapređivanje vladavine prava u Hrvatskoj koji provode Centar Miko Tripalo i Kuća ljudskih prava u Zagrebu, uz potporu Europske komisije – program Impact4Values. Ovim projektom želimo podignuti svijest o važnosti mehanizma vladavine prava i ojačati zagovaračku ulogu organizacija civilnog društva za unapređivanje vladavine prava.

Program skupa i preporuke možete preuzeti ovdje:

Agenda_10_09-2Preuzmi
Preporuke_CMT_sudstvo_2024Preuzmi